Dig, Lazarus, Dig!!!

Isprva smo mislili napisati recenziju novog, 14. albuma Nicka Cavea & The Bad Seedsa u rukavicama. Jer u Hrvatskoj, čovjek (ne)zasluženo ima status božanstva, no s obzirom da je čovjek do "Let Love In" snimio mnoštvo genijalnih albuma, no od onda je prošlo 12 dugih godina, a njegov kultni status iz osamdesetih proširio se u našoj maloj domovini na svojevrsno rock božanstvo.
Međutim, bez obzira koliko je "Boatman's Call" bio lijep album, svaki sljedeći bio je pola koplja slabiji, a unatoč tome što je njegov pretposljednji dvostruki album "Abattoir Blues / The Lyre of Orpheus" kritika primila s oduševljenjem, posebice njegov novi "veseliji" karakter, nama je posljednji album bez greške bio već spomenuti "Let Love In".

Dig, Lazarus, Dig!!!


Suludo je očekivati da nakon više od deset albuma, jedan izvođač ili bend može zvučati zanimljivo, inovativno, no nažalost Cave svojim manirizmom i neprestanom inspiracijom biblijskim motivima, počinje već ozbiljno ugrožavati svoj "božanski" status.
Prošlogodišnji off-projekt Grinderman, ako ništa drugo zvučao je glazbeno svježe, za razliku od već dosadno uigrane ekipe Micka Harveyja i ostatka društva, a "Dig, Lazarus, Dig!!!", da ga nije snimio gore spomenuti pjesnik / scenarist / glumac / pjevač / tamburaš / Bog, vjerojatno bi prošao potpuno nezapaženo.
Iako je došao do 14. albuma, u ponekim pjesmama, poput "Jesus of the Moon" i "We Call Upon The Author" još uvijek potvrđuje kako mu mirovina nije ni na kraj pameti, ali i činjenicu kako mu novi album nevjerojatno podsjeća na stari, a stari na onaj prije njega (i tako u beskonačnost) govori o činjenici da je čovjek ušao u šesto desetljeće i da nova remek-djela više nikada ne očekujemo od mr. Cavea.
I bez obzira na to što mislili vrli domaći i strani rock kritičari, put prema dole nastupio je onoga trenutka kada je Blixa Bargeld napustio bend.

Autor Cody
Objavljeno 07.03.2008.