Idesh! Magazin


U Zemlji izlazećeg sunca oni su jedan od najpopularnijih bendova. Kombiniraju hip hop, rock, punk, elektroniku i sve dostupne glazbene stilove.

Dragon Ash – Kung Fu rokeri
Idesh! Cover | Funtastiq | Dragon Ash – Kung Fu rokeri

Dragon Ash – Kung Fu rokeri

U Zemlji izlazećeg sunca oni su jedan od najpopularnijih, ali i najboljih bendova. Na svakom albumu unazad deset godina kombinirali su hip hop, rock, punk, elektroniku i svaki glazbeni stil kojega se ne bi nitko od nas sjetio. Njihovo ime je Dragon Ash i jedan su od najzanimljivijih benova koje još niste otkrili.


Dragon ash

Dragon ash

Znače li vam što imena poput Shonen Knife, Pizzicato Five, Cibo Matto i Buffalo Daughter? Tijekom devedesetih ovi bendovi iz Japana postali su pravi kult među malobrojnim obožavateljima širom svijeta, no nikada nisu doživjeli komercijalni uspjeh izvan granica svoje zemlje. No, u vremenu gdje su vam omiljeni, ali i oni opskurni, bendovi udaljeni samo dva klika mišem, takva je situacija danas nezamisliva. Idesh! predstavlja Dragon Ash jedan od najpopularnijih ali i najboljih bendova iz Zemlje izlazećeg sunca, ali i dalje.

Dragon Ash rodio se u glavi 17-godišnjeg Furuye Kenjia, koji je zajedno sa školskim prijateljem Makotom Sakuraijem, inače bubnjarem u bendu, održao audiciju i vrlo brzo priključio im se basista, tada 29-godišnji Baba Ikuzo. Svoj prvi nastup eshovci imali su u slavnom Club Citta u Kawasakiju 1996. godine, a nedugo nakon toga potpisuju i svoj prvi diskografski ugovor s izdavačkom kućom Victor Entertainment.

Iako su na početku bili isključivo punk/rock band, odlučuju bendu pridružiti još jednog školskog kolegu DJ Botsa, čija je vještina na gramofonima začinila zvuk benda hip-hopom, funkom i brojnim semplovima. Prije prvog albuma Mustang izdali su nekoliko EP-a i mnoštvo singlova koji su se dobro prodavali, ali nisu imali nikakvog značajnog utjecaja na pop scenu u Japanu.

Tijekom 1998. godine izdaju Buzz Songs, odličan miks rocka i hip/hopa i bio je nešto nesvakidašnje na tadašnjoj japanskoj glazbenoj sceni. Surađujući s Miho na ovome albumu, pokrenuli su cijelu lavinu sličnih bendova, kao i brojnih repera, a njihova suradnja izrodila je produkcijsku ekipu koja je stajala iza imena poput Steady & Co., Sugar Soul i Wyolica. Konačni proboj na vrh uslijedio je nakon niza maxi singlova, među kojima je bio I Love Hip Hop, kao i melodičnija Grateful Days, koji je zasjela na vrh najprodavanijih izdanja i do danas među obožavateljima slovi za njihov najveći hit. Kritika ih je primila s oduševljenjem nazvavši ih "japanskim miksom Red Hot Chilli Peppers i Beastie Boysa".


No, zmajevi tu ne staju. Umjesto da do kraja svojeg glazbenog vijeka jašu na valovima koji im je donio ogroman uspjeh i naravno gomilu novaca, oni svakim novim izdanjem kreću u nepoznatom i neistraženom smjeru, pa stoga ni ne čudi što su postali istinske ikone u vlastitoj zemlji. Jer, osim što su uveli hip-hop u mainstream, njihova sljedeća izdanja bila su prepuna novih zvukova, poput reggaea, latino ritmova, R&Ba, noisea i stilova kojih se nitko od nas ne bi nikada ni sjetio. Tako su njihova posljednja dva albuma Rio De Emocion i ovogodišnji Independiente obojani latino ritmovima, a dečki su na neopisivo čudan i prije svega originalan način uspjeli stvoriti vesele, šarene, plesne i neodoljive albume.

Tijekom 200. godine krenuli su na prvu turneju nazvanu Total Music Communication Tour, a sa sobom su poveli mlade tada još neafirmirane bendove poput Missile Girl Scout, Penpals i Skebou Kings. Zajedno sa hip hop grupama Mach 25 i Source osnovali su vlastitu diskografsku kuću, a na međunarodnu scenu probili su se kada je pjesma Shizuka na Hibi no Kaidan Wo, iskorištena kao odjavna u jednom od najpopularnijih japanskih filmova posljednjih desetak godina Battle Royale. U međuvremenu Kenji Furuya našao je vremena za vlastiti hip hop side-project, već spomenuti Steady & Co., u kojemu su osim njega i Dj Botsa, Illmari iz Rip Slymea te Shigeo iz Skebo Kingsa.

Početkom godine, točnije 21. veljače , u prodaji se pojavio njihov sedmi album Independiente. Album su izdali na isti dan kada im je prije deset godina objavljeno prvo izdanje The Day Dragged On. Pisati o njihovom novom albumu je suvišno, jednostavno ga nabavite, pustite svaki puta kada dobijete goste i spremni ste za tulum. Jer Dragon Ash su sve lijepo i dobro što nam moderna POP glazba može ponudit. Dakle, što čekate.

Dragon Ash: Furuya Kenji - vokal i gitara, Sakurai Makoto - bubnjevi, Baba Ikuzo – bas, Bots - gramofoni, Hiroki - gitara te dva plesača Atsushii Dri-V

Autor Cody
Objavljeno 04.10.2007.


6 komentara, pucaj!

Ukupno 6 komentara:

RSS Feed

cosmos

cosmos
04.10.07. / 21:03

ZAKON!! Uvijek mi se svidjao japanski pristup rock/hip hop sceni, steta sto nisam prije vidio ovo!


njemac

njemac
04.10.07. / 22:50

bezze ...


sheva

sheva
04.10.07. / 23:02

e da nema dj-a i hip-hopa ...

ovako su losi


igipop

igipop
05.10.07. / 00:05

iskreno, malo sam poslušao što se nudi od njih, i moram reći da mi zvuće kao svaki drugi amrerički ili evropski "boy bend" koji ne zna jel bi rokao il bi bio zaljubljen il bi repao..tljaf..al dobro, o ukusima se ne raspravlja pa ću samo komentirati da ovakav stil glazbe (ne mislim ni loš ni dobar nego OVAKAV) nisam očekivao od japanaca.


miroz

miroz
05.10.07. / 07:33

Japanci su ludi... inace...


okvarbud

okvarbud
05.10.07. / 09:35

Meni je ovo nekak wannabe.



Death Race
Ironman