RADIOHEAD – revolucionari ili prodavači magle?

Novi album Radioheada nazvan In Rainbows od 10. listopada biti će distribuiran isključivo online preko službene stranice albuma po cijeni "daj kol'ko daš". Ovaj revolucionarni korak i presedan na svjetskoj glazbenoj sceni pokušati će unaprijediti cijeli sistem downloada i razmjene glazbe putem Interneta. Eto idealne prilike za novu foru – lagalni download, a Idesh! donosi kronologiju uspjeha jednog od najvećih bendova svih vremena.

Ovo je prvi put da se toliko poznat, cijenjen i popularan, svjetski relevantan izvođač odlučuje na takav potez, no s obzirom da se radi o jednom od najvećih bendova u povijesti, ne sumnjamo da je uspjeh zajamčen. Samo da im server izdrži.

Radiohead su osnovani 1986. godine u Oxfordshireu. Članovi benda su Thom Yorke, Jonny Greenwood, Ed O'Brien, Colin Greenwood i Phil Selway. Tijekom devedesetih postali su jedan od najcjenjenijih bendova, a nakon objavljivanja albuma OK Computer 1997. godine, glazbena kritika uzdigla ih je do nebesa proglašavajući ih najboljom rock grupom u povijesti. O njima je tijekom 15-godišnje karijere napisano baš sve, stoga vam Idesh! donosi kronološki njihove albume, jer odavno se dijelimo na one koji ih štuju kao božanstvo i one koje ih preziru.

Pablo Honey (1993.)

Obično su debi albumi mladih bendova i oni najbolji, no ne i kod Radioheada. Prvijenac koji je samo naslućivao u maloj mjeri što bi se od još-jednog-U2-sličnog-benda moglo očekivati. No, dogodio im se Creep koji je vrlo brzo postao himna svih neshvaćenih luzera i "čudaka" diljem svijeta i širom im otvorio vrata mainstreama, a s obzirom da se nekako u isto vrijeme ubio Kurt Cobain, dobili smo jednu od najvećih generacijskih himni 90-tih.
Za uspomenu: Anyone Can Play Guitar, Blow Out

The Bends (1995.)

Sindrom problematičnog drugog albuma Yorke i društvo riješili su na način da su snimili vjerojatno najbolju ploču u karijeri. Ponudivši kompleksniji i bogatiji zvuk nego na debiju, uspjeli su formu trominutnih pop pjesama dovesti gotovo do savršenstva, pretvorivši stare rock klišeje u jedan potpuno novi zvuk. Stoga ne čudi što se u izborima najboljih albuma 2005. godine, ali i svih vremena, nalazi u samome vrhu.
Za uspomenu: Black Star, Street Spirit (Fade Out)

OK Computer (1997.)

“Najbolji album 1997. godine”, “najbolji album devedesetih”, “najbolji britanski album svih vremena”, najbolji album u svemiru” - sve su to epiteti kojima je rock-kritika obasipala treći album Radioheada, pokušavajući od ovog nesvakidašnjeg benda napraviti rock-dinosaure. U potpunosti ogoljen od svih standardnih formi pop pjesme, OK Computer zvučao je kao iznova izmišljena glazba koja je u kombinaciji s tekstovima o otuđenju ovom albumu, kao i bendu donijela zasluženu slavu.
Za uspomenu: Lucky, Exit Music(For a Film)

Kid A (2000.)

Pritisak koji su glazbena kritika, ali i obožavatelji diljem svijeta, stavili na leđa bendu kao spasiteljima moderne glazbe, bilo je jedan od glavnih razloga zbog čega se na novo izdanje čekalo tri godine. Kada se Kid A pojaviodočekan je na nož, mnogi su im zamjerili hladan elektronski zvuk, opsjednutost izvođačima poput Aphex Twina ili Boards Of Canada. Kritika je nemilosrdno sasjekla. No i takav čudan album zasjeo je na prvo mjesto najprodavanijih albuma, a takav status imaju samo najveći.
Za uspomenu: Idioteque, The National Anthem

Amnesiac (2001.)

Iznjedren iz Kid A sessiona, Amnesiac je bio još nerazumljiviji, tmurniji i pretenciozniji od svog prethodnika, a u isto vrijeme uznemirujuće predivan. Iako je prije zvučao kao glazbeni eksperiment, Radiohead su pokazali neviđenu hrabrost odabravši teži put do obožavatelja, jer umjesto da su do kraja života snimali brojne inačice OK Computera, oni su se odlučili biti neshvaćeni umjetnici bez obzira što im to glazbena inustrija nije htjela dozvoliti.
Za uspomenu: Life In A Glasshouse, Knives Out

I Might Be Wrong: Live Recordings (2001.)

Kao jedino koncertno izdanje, ovaj album je zapravo bio odrađivanje ugovora prema Parlophoneu, diskografskoj kući s kojom su se Radiohead javno mrzili. I dok je publika, kao vjerojatno i već spomenuti diskograf, očekivala svojevrsnu best of kompilaciju, oni su nabacali po tri pjesme s dva prethodna albuma, jednu koja se nalazi na oba Morning Bell i za kraj bacili jednu b-stranu, akustičnu True Love Waits. Uglavnom izdanje za preskočiti.
Za uspomenu (ako već moramo): Everything in Its Right Place, True Love Waits

Hail To The Thief (2003.)

Negdje na pola puta između suludih eksperimenata dva prethodna izdanja i prekrasnih pop pjesama sa hvaljenih početaka, smjestio se Hail To The Thief. Shvatljivi od svojih prethodnika, ovaj album vratio je starim fanovima, koji nikada nisu i željeli da bend ode u kurac, vjeru kako će još jednom snimiti album prepun pop pjesama s početka karijere. No, kao jedan od najinovativnijih bendova glupo je bilo za očekivati da će im albumi više ikada zvučati isto.
Za uspomenu: Where I End And You Begin, A Punchup At The Wedding

In Rainbows (2007.)

Novi album od 10. listopada može se downloadati sa službene stranice benda. Većina pjesama s novog albuma publika je uživo mogla poslušati na prošlogodišnjoj turneji. U CD shopovima album će biti dostupan tek početkom sljedeće godine, a na njemu će se naći deset novih pjesama u obliku discboxa, odnosno paketa s CD-om i dvjema 12-inčnim vinilkama. U paket ulazi i dodatan CD s novim stvarima, fotografijama i ilustracijama, a tekstovi pjesama tvrdo su ukoričeni. O In Rainbows više nakon što ga poslušamo. Do tada evo jedne od pjesama s novog albuma.

Autor Cody
Objavljeno 10.10.2007.