Got muscle?

Više, jače, brže. Tako bi mogli opisati nastanak karizmatične klase muscle car automobila. Više se odnosi na obujam, jače na što više konjskih snaga, a brže na što bolje vrijeme na četvrt milje. Prozvani su tim imenom tek nakon što su se prestali proizvoditi. Do tada su nazivani supercars.

Njihova glavna osobina je ogroman V8 motor i vrijeme kada su proizvedeni. Uz neke iznimke, klasičnim ''mišićavkom'' smatra se onaj proizveden u Americi ili Australiji između 1964. i 1975. godine, no mi ćemo se osvrnuti samo na američku scenu. Sve je počelo 1955. kada se pojavio Chrysler 300 koji je postavio nove standarde u snazi motora. Iako je bio luksuzan, skup i jako velik automobil, upravo zbog velikog motora smatra se pretkom muscle ere.

1957. smatra se godinom nastanka tipičnog ali ne i prozvanog muscle cara. Tada je tvrtka AMC predstavila novu filozofiju stvaranja brzog automobila tako što je u auto srednje klase stavila veliki V8 motor snage 255 konjskih snaga. Model je nazvan Rebel i bio je jedan od najbržih automobila u Americi s vremenom od 17 sekundi na četvrt milje.

Najplodnije razboblje u povijesti muscle pile su '60-te godine. Konkurencija između Dodgea, Plymoutha, Chryslera, koji su bili objedinjeni pod imenom Mopar, i Forda čini svoje. 1962. nastaju mnogo snažniji modeli kao što je DodgeDart 413 MaxWedge koji je četvrt milje mogao preći za svega 13 sekundi. Postojale su verzije od 375 do 420 ks, do stotke je stizao za cirka 6 sekundi i tada je koštao oko 3 tisuće dolara. To je prvi automobil koji je dobio titulu prvog pravog muscle cara.

Činjenica da su bili relativno povoljni i solidnih performansi činila ih je vrlo popularnim među mlađom populacijom. Tražile su se još bolje performanse i bolja serijska oprema čime je automatski porasla i cijena što je narušilo imidž muscle cara kao automobila kojeg si svatko može priuštiti. Kako bi vratili dio izgubljenog imidža, 1967. nastaju tzv. budgetmuscle, jeftiniji, ogoljeni modeli koji su predstavljali poantu pravog muscle cara. Njihovi prvi predstavnici su Plymouth Road Runner (6.3 sa 335 ks, 7.0 HEMI sa 425 ks) i Dodge Super Bee (6.3 sa 335 ks i 7.0 HEMI sa 425 ks)

Sedamdesetih proizvođači kreću u agresivnije kampanje obećavajući mladima jeftine i brze automobile s kojima se bez ikakvih preinaka odmah mogu okušati na četvrt milje. Najpoznatiji su Chevrolet Chevelle, Ford Torino i AMC Rebel. Borba za kupce rezultirala je sve većom snagom motora pa je tako najveća dostignuta konjaža bila 450 ks. Čak su i prodavani modeli stilizirani patriotskim motivima, sve kako bi u srcima kupaca postali sinonimi ljubavi prema domovini, a tobožnji razlog je bio dobra uočljivost na stazi. Po tome su onda trebali biti kričavo zeleni a ne obojani u američku zastavu.

Politika proizvođača da se povisivanjem snage privuče više kupaca bila je osuđena od strane onih koji su se brinuli za sigurnost. Isticana je teška upravljivost te velika potrošnja guma i kočnica koje nisu mogle izdržavati torture velike konjaže. Kao rezultat toga osiguravajuće kuće su povećale iznose osiguranja čime su ponovno izašli izvan okvira džeparca mlađarije na koju su ciljali. Kao za inat, istovremeno se pojavio problem zagađenja okoline što je navelo automobilski industriju da razmišlja o slabijim i čišćim motorima.

Ti problemi su 1971. rezultirali izbacivanjem snažnih motora poput 426 Hemija što je dovelo do osjetnog pada prodaje. Većina modela je ukinuta, a ono što je ostalo pretvoreno je u “pitome” luksuzne automobile. Po mišljenju stručnjaka posljednji “divlji” bio je Pontiac Trans Am SD455 (7.4 sa 310 ks, 5.4 sekunde do 100 km/h) koji se proizvodio od 1973. do 1974.

Sve što je danas ostalo od klasične muscle ere su kolekcionarski primjerci i prozvodi entuzijasta koji ih restauriraju. Moderni muscle car također podrazumijeva relativno povoljnu cijenu i visoke performance ali količinu karizme na razini onih iz ’60-ih i ’70-ih teško će dostići.

Neki od legendarnih modela su: Chevrolet Chevelle Malibu SS, Chevrolet Camaro, Dodge Challenger, Dodge Charger, Ford Mustang, Plymouth Barracuda i mnogi drugi.

Autor Nebojša
Objavljeno 08.10.2007.