Pismo indijanskog poglavice Seattle-a iz 1854. godine.

Ovo je jedan običan copy-paste, ali ujedno i tekst koji me oduševi svaki puta kada ga pročitam i nagna da krenem u nove ekološke pobjede!

Pismo indijanskog poglavice Seattle-a iz 1854. godine, upućeno američkom predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju.

''Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana.
Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?
Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća.
Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjeka –svi pripadaju istoj obitelji.
Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka.
Bijeli čovjek ne razumij. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi.
Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kad je pokori on je kreće dalje. On sa sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit požderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može ćuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari?
Zrak je skupocjen jer sve živo dijeli jednak dah –životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopalima pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.
Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji.
To mi znamo.
Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj.
Sve stvari su povezane.
Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.''