Jesmo ga! Crysis

Za početak, objasnit ćemo termin "zauzdati“ iz najave. Crysis o kojem vjerojatno već sve znate (jer o njemu smo govorili u već nekoliko navrata) je prokleti žderač hardwarea, a „very high“ postavke ostat će nedosanjani san mnogih gamera još barem pola godine.

Kada se pred vama otvori svijet koji su za vas stvorili Nijemci iz Cryteka postat će vam jasno zašto se toliko sralo o Crysisu i zašto su tvrtke za urbanističko planiranje otkupile ovaj engine. Igru smo odigrali na "high“ i "very high“ postavkama i moramo priznati da razlike postoje (posebno se ističe neupitna nenadjebivost Direct X desetke), ali ništa što bi značajno utjecalo na samu igrivost ili uživanje u okolini. Dakle, ako nemate haj-tek(govorimo o moćnim dual-core procesorima, nekoliko GB RAM-a više i najnovijim / najskupljim grafičkim karticama) pilu na kojoj bi vam pozavidjeli Steve Jobs i Bill Gates, zaboravite na vrlo visoke postavke i zadovoljite se nekom nižom.

Ovogodišnji pobjednički trojac (uz Bioshock i Call of Duty 4) upotpunjen je dugo očekivanim Crysisom koji nagovještava "novo vrijeme“. Sve tri igre, svaka na svoj način, unijele su revoluciju u ovaj pomalo uspavani žanr i bez problema nadjačavaju dugogodišnjeg nosioca titule "najboljeg FPS-a“, Half-Life. Po mišljenju našeg "stručnog tima“, sve tri igre zaslužuju najviše ocjene iako je najveća prašina podignuta oko Crysisa, a Crytek se potrudio da sva megalomanska očekivanja i ispuni pa ih upravo taj detalj stavlja na vrhove mnogih lista.  

Radnja vas stavlja u ulogu pripadnika specijalnih postrojbi koje u misiji oslobađanja taoca nailaze na neočekivani neprijateljski element. Iako priča na prvu loptu djeluje prežvakano, proizvođači su uspjeli nabacati toliko odlično raspoređenih detalja koji odaju dojam da je cjelina kompleksnija nego li uistinu jest. A to je, priznat ćemo, upravo ono što očekujemo od igara ovog tipa.

Nadalje, valja istaknuti inteligentno zamišljene mape koje vam dopuštaju doslovno bezbroj načina na koji možete dovršiti misiju što je uistinu hvale vrijedan potez koji će znatno doprinijeti ponovnom igranju igre (iako se u kasnijim misijama vraća omražena linearnost). Primjerice, ako ste gandijevski tip koji prezire sukobe, misije možete završiti sa uistinu malim brojem ubijenih. S druge strane, ako ste krvi žedan retard kao mi, neprijatelje možete skončati na mnoge maštovite i ekstremno nasilne načine. Čim savladate napredni, ali ipak kompliciran gameplay koji se vrti oko tri opcije (ekstremna brzina, ekstremna snaga i cloak) koje vam omogućava vaše nano-odijelo, igra će se pretvoriti u nešto sasvim drugačije, iako vas ništa ne sprječava da cijelu igru završite kao bilo koji drugi shooter.

Nakon što završite zadovoljavajuće dug single-play (s poprilično kilavim završetkom) možete se okrenuti solidnom multiplayeru koji pruža sate i sate zabave ispunjene nasiljem. Sve u svemu, ako ste financijski sposobni priuštiti si strahovito jak kompjuter, a ljubitelj ste pucačina - Crysis je „must-play“ naslov ove godine iako je Call of Duty 4 naš prvi izbor (što zbog daleko razumnijeg enginea, što zbog nekih rješenja koja pokazuju kako je riječ o starim znalcima).

Idesh! preporuka: Obavezno jer ipak je riječ o najboljem testeru grafičke ikad napravljenom

Autor Sett
Objavljeno 28.11.2007.