Manga, Anime i ljudi s velikim očima

Već smo navikli da nam iz Japana dolaze svakakva čuda koja će nas u mnogo slučajeva zaintrigirati ili navesti na pomisao: "pobogu, ti Japanci stvarno nisu normalni...", ali do takvog stava uglavnom dolazi zbog prevelike razlike između japanske i europske kulture i običaja.

Jedan od prepoznatljivijih simbola Zemlje izlazećeg sunca su upravo Mange i Anime. Svi su za njih čuli, ali su malo kome jasni pa ćemo vam pokušati bar malo približiti ove male dijelove japanske kulture koji su počeli nezaustavljivo osvajati zapadne zemlje.

Manga

Manga je ustvari naziv za japanski strip. Iako se vjeruje da je strip medij pop kulture 20. stoljeća i da su ga Japanci ukrali, istina je ta da mange postoje još od sredine 18. stoljeća, ali su vrhunac popularnosti doživjele tek nakon Drugog svjetskog rata.

Osim što se ističu po karakterističnom prikazu likova sa specifičnom kosom, oblikom lica i ogromnim očima, mange se od zapadnjačkih stripova razlikuju i po sadržaju. Vrlo često se u njima može vidjeti prikaz sasvim običnih ljudi i sasvim običnog života, bez ikakvih primjesa superjunaštva ili akcije, a prikaz smrti koji je u mangama redovan, u zapadnjačkom štivu gotovo da ne postoji.

Razlikuju se i po tome što mange rijetko prate likove, nego su više koncentrirane na radnju, tako da možete očekivati cijelu strip sapunicu koja će pratiti priču i po godinu dana tjednog izlaženja. Nakon što se takva priča privede kraju, uobičajeno je da se u tisak pusti kompletan strip u tvrdom uvezu čije dimenzije vrlo često premašuju dimenzije tokijskog telefonskog imenika.

Anime

Najpopularnije i najprodavanije mange uglavnom postaju anime, ali anime vrlo često nastaju i kao reprodukcija nekog već popularnog filma (najpoznatiji takav anime je Star Wars). Riječ je, naravno, o japanskim animiranim filmovima i serijama u kojima su opet karakteristični likovi s velikim očima i prenaglašenim izrazima lica koji dočaravaju trenutno raspoloženje lika, a sama radnja je uglavnom ozbiljnijeg karaktera, te nije isključivo namijenjena djeci.

Prvi službeni anime je Astroboy, koji je emitiran još 1963. a najpoznatiji je Avanture male Chihiro (Spirited Away), koji je 2001. osvojio Oscara za najbolji animirani film, a IMDb.com ga je uvrstio na svoju listu 250 najboljih filmova svjetske kinematografije. Prije 30-ak godina anime su se počele probijati i izvan Japana, te su sada popularne diljem svijeta, a u posljednjih 15-ak godina se i proizvode u drugim zemljama.

U Hrvatskoj se anime pojavio još u 80-ima u obliku Pčelice Maje (iako je to bio malo netipičan anime), ali je popularan postao tek nakon 2000. kada su domaće TV postaje počele prikazivati Pokemone, Dragonball i Mjesečevu ratnicu, a u kinima se upravo te godine pojavio film Princeza Mononoke.

Žanrovi i tematika

Najčešći anime i manga žanrovi su akcija (bavi se isključivo fizičkim sukobima, a tematiku temelji na ratu i borilačkim vještinama), drama (uglavnom se bavi dubljom razradom likova i odnosima između likova), horror (obrađuje standardne horror teme) i SF (uglavnom su to futurističke teme bazirane na tehnologiji puno ispred sadašnjeg vremena).

Što se tematike tiče, zastupljeno je nekoliko glavnih skupina: Bishōjo i Bishōnen (tematika je bazirana na lijepim djevojkama i mladićima, nikako nije povezano s pornografijom već isključivo s estetskim doživljajem ljepote), Lolicon i Shotacon (bavi se pedofilskom tematikom i prikazuje maloljetne djevojčice i dječake kao predmet sexualne želje, ali ne idu tako daleko da prikazuju samu pedofiliju, već samo pokušavaju zaintrigirati publiku), Sentai (prati superheroje, ali u većini slučajeva super timove), Kodomo (mange i anime namijenjene isključivo djeci), Mecha (prate zgode i nezgode velikih robota) i Hentai (pornografske mange koje imaju svoju posebnu klasifikaciju, ali većinom se ne radi o klasičnoj nego fantasy pornografiji).

Kulturni utjecaj

Mange u japanskoj kulturi imaju puno veći utjecaj nego stripovi na zapadu. Čitane su u svim dobnim skupinama i svim društvenim slojevima. Dovoljno govori i podatak da je broj prodanih stripova u Americi tijekom jedne godine, jednak broju mangi koje se prodaju u Japanu u jednom tjednu (a Japan još ima dvostruko manje stanovnika).

Anime snimljene prema popularnim mangama su među najgledanijim filmskim uradcima, ne samo u Japanu, već i u okolnim dalekoistočnim zemljama. Proboj anime na televizijske ekrane zapada dogodio se sredinom 90-ih, a za to su najzaslužniji Pokemoni. Nakon što su kao animirana serija i igra postali popularni na istoku, Nintendo je počeo tu svoju franšizu gurati na zapad. Nakon što su se Pokemoni proslavili, nove anime su svakodnevno počele curiti na zapad (ustvari se nije radilo o novima, već o onima najpopularnijim, pa su se tu često nalazili i naslovi s kraja 80-ih i početka 90-ih).

Što gledati / čitati

One najpopularnije i najbolje mange su već ekranizirane u anime, pa svakako preporučujemo da ih pogledate, jer je do japanskog stripa (s hrvatskim ili engleskim prijevodom) ipak malo teže doći. Što se dugometražnog filma tiče, svakako treba pogledati Avanture male Chihiro i Princezu Mononoke, ako zbog ničeg drugog, bar da sami provjerite čemu tolika pompa oko njih i zašto su se baš oni probili u kina diljem svijeta, što se serija tiče, jedna od najpopularnijih i najgledanijih je Dragon Ball Z (prava sapunica s 291 nastavkom i 13 filmova). Ako ste pak ljubitelj superheroja ili robota, onda svakako pokušajte nabaviti Mobile Suit Gundam i Voltron. A ako ste još uvijek uvjereni da od animea možete dobiti samo pornografiju i to onu najbolesniju, najperverzniju i s bićima koja sa van granica pameti, za vas je svakako La Blue Girl, He Is My Master ili Bible Black.

Autor Goran
Objavljeno 02.11.2007.